Samo Tunis u mislima

Drugi dan u Istanbulu za naše odbojkaše bio je potpuno radan. I pored toga što nije bilo prijepodnevnog treninga, razmišlja se samo o duelu protiv Tunisa, meču koji bi nas mogao dodatno približiti mjestu na završnom turniru. Ma koliko god da je ta pozicija blizu nakon prvog turnira, selektor ne preskače korake.

“Mi smo na pola takmičenja i jedino o tome razmišljam, da smo na polovini i da to što smo pobijedili tri utakmice jeste lijepo, ali u ovom momentu ništa nije ni riješeno ni odlučeno sa te tri pobjede. Tako da jedini cilj je Tunis, da odigramo što bolje i da sa tom dobrom igrom dođemo do povoljnog rezultata.” – kaže Boškan pred novo pregledanje video materijala kako nas ništa ne bi iznenadilo.

Uz pomoć trenera Rackovića i statističara Zenovića protivnička igra potpuno se skenira do detalja (recimo kako neki igrač iz koje zone voli da napada), a onda se odbojkašima otkriva u svim situacijama kako bi trebalo da se ponašaju i šta se očekuje od rivala da uradi u datom momentu.

Vremena za odmor nema, nakon što se pregleda materijal ide se na trening kako bi se i u praksi odradilo ono što je stručni štab saopštio ranije. 90 minuta trajao je trening, a onda sa osmjehom na licu igrači se vraćaju u sobe i to je ono što posebno oduševljava, sjajna atmosfera.

Selektor Boškan uspijeva da održi izuzetan odnos sa igračima, tako da im daje dovoljno slobode da ne osjećaju pritisak pa su vjerovatno i zbog toga raspoloženi tokom cijelog dana. Za zdravlje su zaduženi doktor Kenan Katana, kondicioni trener Slobodan Aćimov i fizioterapeut Mitar Andrović, a pod budnim okom generalnog sekretara Ivana Boškovića, najveća briga su im Babić i Marko Bojić. Luka je danas radio sa ekipom, ali teško da će moći da iznese teret meča protiv Tunisa, dok je Bojić i definitivno potpuno spreman.

Metropola(e)

Podgorica i Istanbul imaju ponešto i zajedničko, veliki broj mostova može biti jedna sličnost, ali nešto drugo je bilo posebno zanimljivo. I pored ove hale u Uskudaru, baš kao i kod naše Morače, nalazi se parking za automobile koje odnese “pauk”. Turska služba bila je vrlo vrijedna, pa se tokom dana izmijenjao veliki broj vozila, najčešće novijeg datuma proizvodnje.

Hotel Volej nalazi se u dijelu Istanbula koji se naziva Uskudar. To naselje ima stanovnika koliko i Crna Gora, a na Zapadnoj je strani Bosfora. Do luke bi trebalo ići nekih pola sata od Volej hotela, a na 15-tak minuta nalaze se tri velika tržna centra koja su, poređenja radi, nekoliko puta veća od Delte u Podgorici. Pored odbojkaških terena u blizini hotela je i fudbalsko igralište, a na nekih 200 metara radi se još jedan stadion sa tribinama. U parkovima su postavljene sprave za vježbanje, a zgrade su većinom ograđene bodljikavom žicom. Stanovništvo, makar sa ove strane moreuza, slabo govori engleski jezik tako da mi je ostala misterija čemu takva zaštita.